DDentalEdu
Ilustracija
IlustracijaIlustracija: DentalEdu (AI)
ZNANOSTEuropean journal of orthodontics

TAD-ovi sprijeda i straga daju intruziju sjekutića, ali i veću resorpciju

U retrospektivnoj kohorti s tri obrasca sidrenja samo je kombinacija prednjih i stražnjih mini-vijaka dala intruziju gornjih sjekutića (1,07 ± 1,64 mm), uz cijenu veće apikalne resorpcije korijena (1,31 ± 0,91 mm).

Sažetak pripremio AI-asistent uredništva, uredila i odobrila redakcija prije objave. Uvijek provjerite izvorni rad prije kliničke primjene.

Prednji vijci jedini su dali intruziju

Kombinacija prozirnih folija i mini-vijaka postala je uobičajen odgovor na ekstrakcijske slučajeve u kojima folija sama teško kontrolira nagib i vertikalu. Tim oko Zhanga usporedio je tri obrasca sidrenja na odraslim pacijentima nakon ekstrakcije pretkutnjaka.

Retrospektivna kohorta grupirala je gornje središnje sjekutiće prema uporabi mini-vijaka: bez njih (n = 54), samo stražnji (n = 50) te kombinirano prednji i stražnji (n = 46). Prije i poslije terapije snimljen je CBCT, a iz njega su mjereni pomak sjekutića prema palatinalno, vertikalni pomak i retroklinacija, ali i nuspojave: apikalna resorpcija korijena, smanjenje pulpne komorice i palatinalna dehiscencija.

Obje skupine s mini-vijcima postigle su veće povlačenje sjekutića od skupine bez njih. Vertikalna kontrola ih je, međutim, razdvojila. Samo je kombinacija prednjih i stražnjih vijaka dala intruziju (1,07 ± 1,64 mm), dok su preostale dvije skupine završile u ekstruziji: −0,46 ± 1,12 mm sa stražnjim vijcima i −1,51 ± 1,29 mm bez njih. Retroklinacija je u svim skupinama premašila 10°.

Cijena bolje vertikale bila je vidljiva. Skupina s prednjim i stražnjim vijcima imala je veću apikalnu resorpciju korijena (1,31 ± 0,91 mm) i veći udio nalaza trećeg stupnja, a u regresijskoj analizi upravo je postignuta intruzija bila najjači neovisni prediktor resorpcije. Smanjenje pulpne komorice i učestalost palatinalne dehiscencije bili su slični u sve tri skupine.

Ograničenja

Dizajn je retrospektivan, pa autori sami upozoravaju na moguće rezidualno zbunjivanje. Skupine nisu randomizirane, a izbor obrasca sidrenja u praksi ovisi o težini slučaja.

Za ordinaciju

  • Ako slučaj traži intruziju gornjih sjekutića, sami stražnji vijci to neće dati; bez prednjih završavate u ekstruziji.
  • Postignuta intruzija bila je najjači neovisni prediktor resorpcije, pa kod slučajeva planiranih s prednjim vijcima kontrolna snimka na kraju terapije ima obrazloženje.
  • Retroklinacija preko 10° u svim skupinama pokazuje da kontrola nagiba ostaje slaba točka folija, neovisno o sidrenju.