Osam od 13 studija povezalo ekrane s bruksizmom u djece, ali dokazi vrlo slabi

Signal postoji, dokaz ne

Pitanje škripe li djeca zubima otkako im ekrani ispunjavaju dan istraživači su pokušali zatvoriti sustavnim pregledom literature. Tim oko Shqaira objavio ga je u časopisu Brazilian Oral Research, uz prethodno registriran protokol u bazi PROSPERO.

Pretraga pet baza provedena je 25. rujna 2025. Uključivane su studije koje ispituju povezanost bruksizma i uporabe ekrana kod osoba od nula do osamnaest godina, bez obzira na vrstu uređaja, način utvrđivanja bruksizma i na to razlikuju li budni od noćnog. Dva su istraživača neovisno pretraživala, birala radove, izvlačila podatke i procjenjivala rizik od pristranosti, a sigurnost dokaza ocijenjena je alatom GRADE.

Kriterije je zadovoljilo trinaest radova, jedanaest presječnih i dvije kohortne studije. Osam ih je izvijestilo o povezanosti, pet nije. Pozitivni su nalazi bili izraženiji ondje gdje se mjerilo dulje dnevno vrijeme pred ekranom ili pokazatelji problematične digitalne uporabe, a javljali su se i za budni i za noćni bruksizam. Zaključak autori ipak pišu oprezno: povezanost se na temelju ovakve građe ne može utvrditi jer je sigurnost dokaza vrlo niska.

Ograničenja

Gotovo je sva građa presječna, pa se ne zna što je uzrok, a što posljedica. Sinteza je bila kvalitativna, bez metaanalize, a načini utvrđivanja bruksizma razlikuju se od studije do studije. Autori traže longitudinalne studije.

Za ordinaciju

• Kad roditelj pita jesu li tablet i mobitel krivi za škripanje, pošten je odgovor da podaci zasad ne dopuštaju takvu tvrdnju.
• Ekransko vrijeme vrijedi zabilježiti u anamnezi djeteta s bruksizmom, ali kao jedan od mogućih čimbenika, ne kao objašnjenje.
• Udlaga i praćenje trošenja tvrdih tkiva ostaju odluka na temelju kliničkog nalaza, neovisno o navikama pred ekranom.