Bezubost povezana s 49 posto višim rizikom kognitivnog oštećenja
U kohorti od 4238 Amerikanaca starijih od 50 godina bezubost je nosila omjer hazarda 1,49 za kognitivno oštećenje i 1,28 za demenciju, a krvni biljezi neurodegeneracije objasnili su najviše 12 posto te povezanosti.
Povezanost postoji, biljezi objašnjavaju tek njezin manji dio
Veza između gubitka zuba i kognitivnog propadanja opisana je više puta, no mehanizam ostaje otvoren. Tim oko X. Qi pokušao ga je rasvijetliti mjerenjem krvnih biljega neurodegeneracije u velikoj američkoj kohorti Health and Retirement Study.
Uključeno je 4238 sudionika starijih od 50 godina. Bezubost je zabilježena 2012., biljezi 2016., a kognitivni ishodi praćeni su do 2022. Mjereni su laki lanac neurofilamenta (NfL), glijalni fibrilarni kiseli protein (GFAP), fosforilirani tau-181 i omjer amiloida beta 42 prema 40.
Bezubi su sudionici imali više vrijednosti NfL-a (beta 4,21) i GFAP-a (beta 8,06), dok se za fosforilirani tau-181 i omjer amiloida razlika nije pokazala. Bezubost je predviđala kognitivno oštećenje s omjerom hazarda 1,49 i demenciju s omjerom 1,28. Analiza medijacije pokazala je da GFAP objašnjava 9,8 posto povezanosti s kognitivnim oštećenjem i 12,0 posto povezanosti s demencijom, a NfL 9,8 posto povezanosti s demencijom, ali ne i s kognitivnim oštećenjem. Drugim riječima, mjereni biljezi prenose samo manji dio te veze, dok ostatak ostaje neobjašnjen.
Ograničenja
Opažajna kohorta pokazuje povezanost, a ne uzročnost, i sami autori naglašavaju da nalaz ne dokazuje kauzalni učinak. Bezubost je usto pokazatelj životnih okolnosti, od prehrane i pušenja do dohotka i pristupa zdravstvenoj skrbi, koje same djeluju na kognitivni ishod.
Za ordinaciju
- Nalaz je argument za očuvanje vlastitih zuba u starijoj dobi, ali ne i za obećanje da protetska rehabilitacija čuva kognitivnu funkciju; to studija nije mjerila.
- Pacijentu koji je čuo za zube i demenciju recite točno ovo: veza je izmjerena na 4238 ljudi, a objašnjenje je i dalje nepotpuno.
- Kod bezubog pacijenta starijeg od 50 godina vrijedi provjeriti prehrambeni unos i redovitost kontrola, jer se rizični čimbenici rijetko pojavljuju izolirano.