Apikalni parodontitis nađen na 31,9 % endodontski liječenih zuba
U švedskom presjeku od 295 endodontski liječenih zuba samo je 30,2 % punjenja ocijenjeno adekvatnim, a apikalni parodontitis nađen je na 31,9 % zuba; kod kutnjaka na 46,7 %.
Trideset posto adekvatnih punjenja, trideset dva posto lezija
Presječno istraživanje provedeno 2023. u Jönköpingu obuhvatilo je nasumično odabranu odraslu populaciju koja nije regrutirana u ordinaciji, dakle presjek stanovništva, a ne pacijente na terapiji. Među njima je 126 osoba imalo ukupno 295 endodontski liječenih zuba, a njihove periapikalne snimke ocijenila su dva kalibrirana ocjenjivača.
Punjenje se smatralo adekvatnim ako završava 0,5 do 2 mm od radiografskog apeksa i nema radiolucentnih šupljina. Tom je kriteriju udovoljilo 89 zuba, odnosno 30,2 posto. Periapikalni status ocijenjen je PAI indeksom i podijeljen na zdravo (PAI 1 do 2) i bolesno (PAI 3 do 5): apikalni parodontitis nađen je na 94 zuba ili 31,9 posto. Od tih 94 zuba njih 72, odnosno 76,6 posto, imalo je neadekvatno punjenje.
Kutnjaci su zasebna priča. Od 122 endodontski liječena kutnjaka njih 101, odnosno 82,8 posto, imalo je neadekvatno punjenje, a 57 ili 46,7 posto apikalni parodontitis, gotovo svaki drugi. Autori zaključuju da velik udio endodontski liječenih zuba nosi i lošu kvalitetu punjenja i periapikalnu leziju te da uzroke i strategije poboljšanja tek treba istražiti.
Ograničenja
Presječni dizajn govori o stanju u jednom trenutku, a ne o tome jesu li lezije u zacjeljivanju ili napredovanju. Radiografska procjena kvalitete punjenja ne vidi trodimenzionalnu brtvljenost ni godinu u kojoj je zahvat izveden.
Za ordinaciju
- Nalaz kod kutnjaka opravdava strožu indikaciju: ako se ne mogu osigurati pristup svim kanalima i kontrola radne duljine, uputnica specijalistu jeftinija je od revizije za pet godina.
- Kod svakog zatečenog endodontski liječenog zuba u protetskom planu napravite periapikalnu snimku i ocijenite duljinu i homogenost punjenja prije nego što na njega postavite krunicu ili nosač mosta.
- Kombinacija neadekvatnog punjenja i lezije u tri četvrtine slučajeva pokazuje da je kvaliteta izvedbe glavna poluga koju kliničar kontrolira, više nego izbor materijala.